
Naslov: Prutko
Autorka: Džulija Donaldson
Ilustrator: Aksel Šefler
Prevod: Dejan Begović
Izdavačka kuća: Kreativni centar
Godina: 2019.
Uzrast: 3 – 7 godina
Poznati duo – Džulija Donaldson i Aksel Šefler (pročitajte njihov intervju ovde) nam daju još jednu kvalitetnu slikovnicu gde nam spoj rime, ritma, i ilustracije pune detalja pružaju udobni osećaj da ovu knjigu već poznajemo, za šta je najviše “kriv” Grozon. Iako nas prepoznatljivi i ritmični šabloni stihova navode da ih naglas ponavljamo i lako pamtimo, posmatrajući ovu slikovnicu bez teksta (nemoj da se ljutiš, Džulija!), ona bi ličila na strip za najmlađe. Zanimljiva vežba čitanja je da dete samo priča priču kroz ilustracije. Tako bi možda Prutko mogao da postane Prutimir, što je hrvatski prevod imena Stickman! A zašto ne i Prutislav ili Štapko? 🙂

“U ovom stablu stanuju Prutko, Prutkova žena i dece troje. To za njih nije obično drvo – oni tu žive, njihov dom to je.” Ovim stihovima nam Džulija Donaldson stvara sliku ušuškanog doma porodice Prutka, ali, ubrzo kreće avantura…

Kada jednoga jutra Prutko izađe na trčanje, uspeva da ga uhvati pas koji ga odnosi svom vlasniku, dečaku. On ga baca u vis dok Prutko viče “Nisam ja štapče za trening pasa! Prutko, hej Prutko ime je moje! I svome stablu bih da se vratim, gde su mi žena i dece troje.” Ali njegovo putovanje je tek krenulo…
Nakon toga stiže u ruke deci koja ga koriste kao čamac u reci. Tu je i labud koji od njega pravi gnezda, kao i deca ga stavljaju na vrh peščanog zamka kao zastavu ili prave od njega bumerang. Jedna za drugom, stižu ga nevolje, godišnja doba prolaze i Prutko je sve dalje od svoje kuće.

Kada dođe zima Prutko postaje ruka za Sneška Belića, sve dok ga jedna porodica ne pokupi za paljenje vatre. Sada stvarno izgleda kao da nikada neće stići kući: Prutko leži u kaminu, spreman za potpalu, bez svesti i sanja svoju porodicu – idilična slika na samom vrhuncu opasnosti jer bi uskoro mogao da izgori!

“Tad nešto lupnu, glas dubok ču se kao da stiže odozgo, s neba: O-ho-ho, ja sam zaglavljen ovde! Pomoć mi, o-ho-ho, hitno treba!” Iz sna ga budi glas Deda Mraza koji se zaglavio u odžaku. Prutko mu pomaže da se izvuče i Deda Mraz ga poziva da zajedno podele ostale poklone deci.
Pred zoru Deda Mraz i Prutko završavaju svoju misiju i Prutko napokon može da ide kući da proslavi Novu godinu sa svojom porodicom! “To sam ja, Prutko! Vaš tata Prutko! I sad mirno je srce moje! Konačno sam tu! Tu mi je mesto, uz moju dragu i dece troje!” dok im Deda Mraz maše.


Možda nakon ove slikovnice, kada izađete u šetnju po parku, drugačije budete gledali na grančice na zemlji!
